Titov bunker Konjic - ukratko...
Armijska Ratna Komanda ARK D-0, poznata i kao Atomska Ratna Komanda ili Titov bunker Konjic, predstavlja nuklearni bunker i vojni komandni centar iz perioda Hladnog rata. Ovaj objekat smješten je u neposrednoj blizini grada Konjica u Bosni i Hercegovini.
Titov bunker je smješten pod zemljom i izgrađen s ciljem zaštite tadašnjeg doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita te 350 članova njegovog najužeg osoblja u slučaju izbijanja atomskog rata.
Građevina obuhvaća rezidencijalni kompleks, konferencijske dvorane, uredske prostore, sobe za strateško planiranje i mnoge druge prostorije.
Bunker je bio strogo čuvana tajna sve do raspada bivše države Jugoslavije tokom devedesetih godina prošlog vijeka.
Objekat je građen tokom 26 godina, u periodu od 1953. do 1979. godine. Trošak izgradnje dosegnuo je impresivnih 4,6 milijardi američkih dolara, što bi u današnjoj vrijednosti iznosilo približno 10 milijardi dolara. Titov bunker Konjic je treći najskuplji projekt bivše Jugoslavije.
Sve dostupne informacije o samom bunkeru i njegovoj namjeni bile su poznate isključivo Titu i još petorici najviših državnih dužnosnika.
Postoji legenda da ni sami radnici koji su radili na izgradnji ovog buneka, nisu znali na čemu konkretno rade.
Dovoženi su iz tri vojne pošte a da bi im zameli svaki trag, radnici su imali povez na očima za vrijme transporta do mjesta gradnje.
Kako bi život stanovnicima bunkera bio što ugodniji, izgrađeno je više od 100 soba, pet operativnih centara koji su bile telefonom direktno povezani s predsjedništvima saveznih republika i kabelskom televizijom, a tu su bile i dvije kuhinje, pet kupaonica, kripto centar pa čak i potpuno opremljena bolnica sa operacijskom dvoranom.
Bunker je osvijetljen sa otprilike 6.000 neonskih sijalica.
U skloništu se nalaze dva spremnika s 50 tona nafte, dvije vrste klime, bazen sa 170 kubika vode, tekuća voda i tehnička iz prirodnog bunara koji se nalazi u planini. Svaki sistem ima alternativu u slučaju da prvi zakaže. Titova rezidencija u ovom objektu elitno je opremljena. Sastoji se od pet prostorija. Soba za sekretaricu i stranke vodi u Titov ured povezan sa spavaćom sobom. Iz objekta postoji prinudni izlaz koji nije ucrtan na karti. Vodi na brdo iznad objekta visine 170 metara, kojim možete doći do relejnog čvorišta na planini Zlatar.
Bunker je izgrađen tako da može izdržati 25 kilotona nuklearnog udara – usporedbe radi Hirošima je uništena s nekoliko puta slabijom atomskom bombom.
U velu tajne ostao je sve do raspada Jugoslavije 1992. godine, kada su ga vojnici JNA predali vojsci Teritorijalne odbrane BiH, a kasnije Armiji BiH.
Objekt je i danas sačuvan u svom originalnom stanju, noseći sve simbole vremena u kojem je izgrađen. Od 2011. godine službeno je otvoren kao svojevrsni muzej, prvenstveno zbog svoje jedinstvenosti i kako bi se zaštitio od propadanja, budući da bunker u današnje vrijeme nema praktičnu funkciju.
Objekt se nalazi u izvrsnom stanju i otvoren je za javnost. Sustavi za grijanje, klimatizaciju, protupožarnu zaštitu, kao i svi ostali sustavi unutar objekta, redovito se održavaju i pod stalnim su stručnim nadzorom.
Posjete uz pratnju vodiča postale su dostupne javnosti 2011. godine, nakon što je Ministarstvo odbrane BiH, u prisustvu predstavnika NATO-a, objavilo da objekat nema nikakav vojni značaj niti perspektivu.
Bunker je u prvih šest mjeseci 2025. zabilježio preko 20.000 posjeta
